Pisala sam prije neki dan kako izgleda prvi razgovor sa psihijatrom . Neizbjezno je bilo da ne razmisljam o raznim predrasudama koje postoje o psihijatrima i dusevnim bolestima i o tome koliko je nekim ljudima tesko da se odluce da krenu kod psihijatra na razgovor i „posmatranje i procjenjivanje”. Namjerno dodajem ove dvije rijeci, jer se mnogi bas tako i osjecaju -nesigurni su u sebe zbog „posmatranja i procjenjivanja”.
Sjetila sam se scene iz jedne serije koju sam gledala nekada davno prije nego sto sam postala i sama psihijatar. Sjeticete se vjerovatno i vi serije Fawlty Towers u kojoj glavnu ulogu igra John Cleese. On je vlasnik hotela u kome jednoga dana odsjedaju muz i zena doktori. Muz je psihijatar. Svakakve zgode i nezgode se desavaju u tom hotelu i vlasnik hotela je glavni akter. U jednom takvom momentu nailazi gost- psihijatar, vidi to, samo odmahne glavom i kaze : „Na odmoru sam.”
Podsjecanje na tu
scenu, koja mi je tad izazvala osmijeh ko zna iz kojih razloga i navela da je
zapamtim, podstaklo me da postavim pitanje u grupi Razgovori na klupi. Pitanje glasi ovako: „ Da li psihijatar procjenjuje ljude sta im je i da li imaju nekakav problem sa psihickim zdravljem ili dusevnu bolest, cak i kada ne radi?” Svi odgovori su bili da. Neki su rekli da svi ljudi procjenjuju
druge ljude, ali da su psihijatri bolje osposobljeni da to cine..da im je to
profesionalna deformacija...
Neki se prilikom
neformalnog razgovora i susreta sa osobom koja je po zanimanju psihijatar
osjecaju nelagodno, neprijatno, a neki ne. Niko nije do sada rekao da psihijatri
procjenjuju druge tokom svog slobodnog vremena sa negativnom namjerom. Ovdje mi
je malo laknulo, moram priznati, jer sam se nekoliko puta do sada susrela sa
ljudima koji odmah zauzimaju odbrambeni stav pa cak i verbalno agresivni nastup
kada saznaju da sam psihijatar po struci.
Ima i onih
koji se ne osjecaju neprijatno i koji su bili vise puta u drustvu sa psihijatrom
i nisu osjecali da su od stane psihijatra promatrani i procjenjivani.
Psihijatri su
prije svega ljudi, po struci su doktori i specijalizovani u oblasti
psihijatrije. Oni se ponasaju prvenstveno kao ljudi koji imaju neke svoje vrline
i mane. Imaju svoje porodice, imaju svoje probleme. Bas isto kao i svi drugi ljudi. Njihova
znanja iz oblasti psihijatrije i kontinuirani rad sa ljudima im vjerovatno
pomaze izostre svoja znanja i prepoznavanja odredjenih osobitosti kod drugih ljudi. Vjerovatno
im to pomaze da u privatnom zivotu koriste svoja znanja u odredjenim
situacijama. Nekima pomaze, a nekima i ne. Npr. znam vise psihijatara kojima su
djeca izvrsila suicid ili bili zavisnici od opijata. A vjerovatno im je nekada i zamorno da nakon npr. napornog dezurstva ili
cjelodnevnog rada u ambulanti sa punom cekaonicom pacijenata i svoje slobodno vrijeme
provedu u dijagnostici slucajnih prolaznika ili poznanika. Djeluje li vam to
logicno i ljudski. Meni da, a i iskustvo mi tako govori. Ja
nemam namjeru nikoga procjenjivati, niti mu davati dijagnozu, a vjerujem ni moje kolege. Imamo i mi nekada
odmor, bar kao i ovaj doktor iz serije.
Medjutim, sto god
da mi psihijatri o tome kazemo tesko
cemo razbiti uvjerenje koje postoji, a to je da ipak procjenjujemo i
dijagnostikujemo kad god nekog pogledamo.
Posto predrasude nastaju najcesce iz
neznanja i zbog strahova, moje sledece pitanje je: Zasto se neki ljudi osjecaju
nelagodno u prisustvu psihijatra? Ima li to veze sa njima samima, sa njihovim samopouzdanjem i strahom od
procjene i tudjeg misljenja? Ili sa necim drugim, sa cim?
Psihijatri su
ipak mocne figure, zar ne? ”Doktori su, pa jos i specijaliste za dusevne
poremecaje. Pa oni samo kad jednom pogledaju odmah sve procitaju izmedju redova,
nista se pred njima ne moze sakriti...Kad jednom postave dijagnozu, gotovo je”, misle i kazu mnogi.
Moc je nesto sto neki doktori naglasavaju i podsticu da pacijenti u njima vide ‘male
bogove”. A da li je to stvarno tako ?
Usput da vas
podsjetim da su psihijatri jedina vrsta doktora koja je stigmatizovana zajedno
sa svojim pacijentima. Procitajte to u ovom dokumentu koji je donijela Svjetska
psihijatrijska asocijacija.
Bilo bi mi drago da podijelite svoja
razmisljanja i iskustva na ovu temu i doprinesite razbijanju pogresnih uvjerenja.
...............................................................................................................................................e-mail:moja_saveta@yahoo.comskype:doktor SOS...............................................................................................................................................
Nema komentara:
Objavi komentar