Nedavno mi je umrla skolska drugarica i draga prijateljica od teske bolesti.
Iako je bila dugo bolesna i znalo se kakav ce biti ishod, svi smo se nekako nasli u cudu i soku nakon njene smrti. Svi znamo da svi moramo umrijeti prije ili kasnije, ali nekako smo uvijek u soku kada se to dogodi nekome ko nam je vazan. Sokirani smo i preplaseni smrcu i konacnoscu nasega ovozemaljskog zivota.
Postavlja se pitanje kako to da ljudi ne misle cijelo vrijeme o smrti kada mogu sa njom biti suoceni u svakom trenutku?
Odgovor je da se covjek brani raznim psiholoskim mehanizmima od mucnog saznanja o konacnosti zivota i sopstvenoj smrti i smrti osoba koje su mu znacajne. Neke od tih odrana su svjesne, a neke nesvjesne. Svjesnima se izbjegavanje suoacavanja sa ovim strahom kroz skretanje misli. Neki npr pribjegavaju tjelesnim zadovoljstvima, npr hrani, picu, seksu, upotrebi alkohola, droga, sredstava za smirenje, fantaziranju. Neki svjesno izbjegavaju bilo kakve price ili dogadjaje koje podsjecaju na smrt, npr posjeta bolesnicima, citanje osmrtnica, sahrane, groblja.
Razna ekstremna, impulsivna ponasanja predstavljaju takodje odbranu od smrti. Cak i poneka suicidalna ponasanja mogu predstavljati „izazov” smrti i ispitivanja granica sopstvene besmrtosti, kada te osobe prezivljavanjem nekih ekstremno opasnih situacija misle da su dobile dokaz o sopstvenoj besmrtnosti, a sto naravno nije tacno i u domenu je patoloskog.
„Sa strahom od smrti povezano je i vjerovanje u beskonacnost i zivot poslije smrti, reinkarnaciju. Vjerovanje u besmrtnost i produzenje zivota u vjecnosti jedna je od najkomplesknijih i najspecificnijih odbrana od smrti ,”navodi cuveni psihoteraput Ljubomir Eric. I Frojd je pisao o besmrtnosti i da ” niko ne vjeruje u sopstvenu smrt, svako je u svom nesvjesnom ubijedjen u svoju smrtnost”.
Vjerovanje u zagrobni zivot takodje rasterecuje ljude od svakodnevne svjesnosti o svojoj konacnosti i straha od toga.Covjekova svijest ne poznaje odgovor na pitanje sta se ocekuje na kraju ovog puta, sta se desava nakon smrt. To ostaje tajna za zive, jer niko o svom iskustvu nije mogao za zivota ispricati. Vjerovanje u reinkarnaciju , tj vjerovanje o ponovom otjelovljenju duse u novim tijelima je isto danas cesto zastupljeno.
Zrelo suocavanje sa mislima o smrti moze biti npr kroz racionalno razmisljanje o tom fenomenu i kvalitetno zivljenje do momenta smrti, zatim umjetnicko i kreativno izrazavanje, primjena humora.
Ponekad strah od smrti poprima takve kvalitete da prelazi u neki poremecaj, i pokazuje se na tjelesnom ili psihickom planu. Vrlo cesti poremecaji sa strahovima, npr panicni napadi, agorofobija, opsesivno kompulzivni poremecaj, hipohondrija, konverzivna stanja, strah od mraka, odvajanja, nesanica, depresija u osnovi imaju strah od smrti.
Posto niko od nas ne zna kada ce nastupiti njegova smrt i sta slijedi poslije smrti, najrazumije je uzivati u ovom sadasnjem trenutku i sa onim ljudima koji su nam znacajni. Tako je radila i moja drugarica koja je nedavno otisla od nas ali ostala u nasim srcima.
Nema komentara:
Objavi komentar