Mudro je sacekati_ ko zurio, vrat slomio

Ovo je prica o leptiru koji nije nikada poletio zbog prevelike pomoci....

Nadje neki covjek cahuru larve i primijeti da se na vrhu pojavio mali otvor. Zadivljen mogucnoscu da prvi put u zivotu  vidi kako leptir  izlazi iz cahure, sjedne i poce pazljivo posmatrati  njegovo polagano izvlacenje. Nakon nekog vremena  primijeti da je insekat prestao izlaziti.Zapeo je i ne mice se.

„Izgleda da se zaglavio!”pomisli covjek , pa uzme makaze i prosiri rupicu. Leptir se tada bez problema provuce kroz nju.



Ali covjek tada primijeti nesto cudno: leptirovo tijelo je bilo nateklo, a krila smezurana. Satima je cekao da se leptir oporavi i poleti,ali on to nikako nije mogao.

U svojoj dobroj namjeri covjek je sprijecio leptira da se, iako s mukom, sam izvuce iz cahure i pripremi za let. Priroda je, naime, osmislila  preobrazaj larve  u leptira tako da se tecnost, u leptirovoj borbi da se provuce kroz rupicu, istisne iz tijela i ispuni mu krila da bi se razvila za let.

Kad pomazemo drugima, treba da vodimo racuna o tome da ljudi  ponesto moraju uciniti i sami.



Dijelim ovu pricu sa vama ovdje, jer ona predstavlja jedan od principa koji koristim kada pomazem ljudima. Nekada je tesko cekati na pravi trenutak, a nekada je zaista i potrebno samo strpljivo odcekati i podrzati osobu na tom putu razrjesenja situacije ili problema. Samo to i nista vise. Ja uvijek ponavljam onu recenicu da osoba koja ima problem zna koji je njen problem i vec ima rjesenje, a da mi terapeuti takodje znamo neka rjesenja i samo pomazemo da se dodje do najboljeg.