Bolest cupanja kose - trihotilomanija


 Prica mi poznanik kako je dok se vracao kuci busom, ispred njega sjedila lijepa djevojka duge kose. Tokom voznje je citala knjigu i nije se puno obazirala na okolinu.Djelovala je opusteno. Jedino je cijelo vrijeme voznje, oko pola sata uvrala i cupkala kosu. Moj se poznanik cudu ne moze nacuditi zasto to radi. On je mislio da to rade samo zenske osobe kada nekoga zavode, a ona cita knjigu, ocito nikoga ne zavodi.
Ne zna on da se vjerovatno radi o poremecaju zvanom trihotilomanija, tj bolesti cupanja kose. Ovaj poremecaj svrstavaju u poremecaj kontrole impulsa, a po zadnjoj americkoj klasifikaciji u opsesivno kompulsivne poremecaje. Neki smatraju da je to nesto kao tik ili zavisnost ...
Osoba koja to radi ima neodoljivu  potrebu da povlaci ,nateze, uvrce i cupa kosu, nekada i gricka kosu, nakon cega slijedi olaksanje. Svakodnevno cupanje  moze dovesti do ozbiljnog gubitka kose.

U pocetku se ovo prikriva, ali kasnije se ipak vidi i tada je javlja osjecaj  stida i krivice zbog toga. Nekada cupaju i dlake drugdje na tijelu, npr obrve, trepavice, bradu... i gutaju dlake. Gutanje moze biti prilicno opasno ako se gutaju cijele dlake i puno njih,  jer moze doci do zacepljenja crijeva. Ima onih koji ne cupaju samo kosu sa glave, nego i trepavice, obrve ili dlake sa drugih dijelova tijela.  Cupkanje koze ili grickanje noktiju je slicno trihotilomaniji.
Ne zna se tacan uzrok ovog poremecaja, neki smatraju da je genetika vazna, drugi veci znacaj pridaju emocionalnim faktorima i stresu. Ranije se mislilo da je u pitanju samopovredjivanje. Pocinje jos u djetinjstvu, vec od 11-13. godine,nekad i ranije. Moze se javiti zajedno i sa drugim poremecajima mentalnog zdravlja, npr sa depresijom. A nekada su ove osobe smirene i sretne i nemaju nikakav drugi problem.

Ovaj poremecaj je uzrok velike patnje, medjutim i pored toga cesto nikada ne bude otkriven, ostane neprepoznat  i ove osobe  nikada ne povjere nekome da imaju problem. Cesto ga lijece dermatolozi,misleci da je u pitanju neka druga bolest, a tek poneko zapocne adekvatan tretman.
Pise mi jedna mlada osoba koja je vec izgubila dosta kose na ovaj nacin i kaze da vec 15-ak godina cupa kosu, da sve do sad nije bila svjesna da je to bolest. Osisala se jer joj se kosa prorijedila, ali i dalje je cupa,jednostavno ne moze da prestane,bude joj lakse poslije. cupanje kose je postalo kao navika. Vec je pocinje biti i sramota,ne moze vise sakriti  kakva joj je kosa. Kako da se oslobodi te svoje "lose navike",pita se ona. Cula je da se tesko lijeci. Istina! Dobro je cula. Ali je moguce!!
Danas se primjenjuju lijekovi iz grupe antidepresiva. Najcesce su to tzv.SSRI lijekovi, ali njihov ucinak nije bas takav da se problem moze rijesiti samo sa upotrebom lijekova. Oni su jako korisni ,posebno ukoliko su istovremeno prisutni depresija, strahovi, postraumatski stesni poremecaj, stid ili sl. Pokazalo se da je od tih lijekova najefikasniji klomipramin.
Kognitivno-bihejvioralna psihoterapija moze puno pomoci. Preporucuje se jos ACT (Acceptance and commitment therapy) i DBT (Dialectical behavior therapy)
Najbolji efekat ima trening kojim se mijenjaju navike tzv. Habit reversal training (HRT).
To je vrsta bihejvioralne terapije koja se koristi kod poremecaja kontrole impulsa kao npr cupkanja kose (trihotilomanija), patolosko cupkanje koze, tikova, Tourette sindroma, grickanja noktiju.
Trening se sastoji iz 4 dijela:
1. trening svjesnosti o problematicnom ponasanju, npr cupanju kose. Obuhvata edukaciju o poremecaju, identifikaciju i analizu situacija u kojima se desava cupanje kose, razmisljanja osjecanja, monitoring.Ovo je jedan od najvaznijih dijelova terapije.
2.razvoj kompetitivnog odgovora, tj takvog novog ponasanja ili radnje koja je u suprotnosti sa nezeljenim, npr.cupanjem kose.
3.razvoj i odrzavanje motivacije za prestanak starog ponasanja i odrzavanje novonaucenog.
4.primjena naucenih vjestina u razlicitim situacijama.
Osoba se takodje obuci progresivnoj misicnoj relaksaciji i dijafragmalnom disanju .
U okviru kognitivno bihejvioralne terapije provodi se i kognitivna restrukturacija i radi se na povecanju samopouzdanja.
Grupe podrske ili razgovor sa osobom koja ima slican problem moze pomoci, kao i adekvatna podrska porodice i prijatelja,koji su neosudjujuceg ponasanja i podrzavaju novonaucena ponasanja.

Evo jos i par savjeta osoba koji imaju ovaj poremecaj:
  • nadji motivaciju zasto zelis prestati cupati kosu
  • prati svoj napredak i nagradi se za to
  • postani svjestan u kojim situacijama cupas kosu
  • nosi kapu akd god imas los dan  i lose se osjecas
  • nadji terapauta koji te ne osudjuje
  • kad krenes rukom prema kosi reci STOP
  • pitaj se gdje je mjesto kosi, na tvojoj glavi ili na podu
  • ako cupas trepavice pusti da ti narastu dugi nokti
  • nadji nekog da ti kaze kada povlacis kosu...
Ako imate iskustvo ili savjet, molim vas podijelite ga sa ostalima.

2 komentara:

  1. Ja već 7 godina čupam kosu,prvih par godina sam nesvesno radila,ostatak sam znala da je čupam ali samo u situacijama kada se iznerviram ili kada gledam nešto,ošišala sam se na kratko i taj period od dva,tri meseca nisam čupala kosu,misleći da sam se odvikla pustila sam kosu,ali opet sam počela da je čupam..

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Zdravo. Ja sam nedavno saznala da je ovo bolest. Pre nekih 6 godina. Citav svoj zivot sam grizla nokte (30godina),do prosle godine, (ne grizem ih vise) i od pre par godina sam pocela cupati kosu. Iscuapm dlacicu i osecam se bje. Ta dlaka me nervira. Bas ta neka koju ja napipam. I tako iscupam puno kose, i napravim lopticu koju bacim posle. Pocela sam cupati i obrve, ali ne estetski, vec sama cupam prstima dlake koje me nerviraju. Znam da sam frizeru pre 5 godina kazala da mi osisa dugu kosu, bas zato sto imam problem, tj ovaj probelm. Gledali su me kao da sam nenormalna.. Imala sam manje kose na jednom mestu. Dobro je znati da nisi jedini. Pozdrav

      Izbriši

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...