Uplasena , preznojena zena drzi se rukama za vrat i ubrzano dise. Neko joj govori : „Disi duboko, disi duboko !”
Culi ste ovaj savjet vec? Da li je on koristan u stanjima straha i panike?
Panika je intenzivan strah pracen brojnim tjelesnim
simptomima. Strah je automatizovana reakcija na opasnost i sluzi za
zastitu organizma od opasnosti. Sta se to tokom panike desava sa tijelom i sa disanjem?
Sami ste kod kuce. Noc je. Tisina. Odjednom zacujete
lupu ulaznih vrata. Osjecate kako srce
jako lupa, ubrzano pocinjete disati, osjecate napetost u misicima i strah dok
mislite da su mozda provalnici. Sve se
desava jako brzo. Ali za koji sekund kasnije shvatatie da je u pitanju vjetar, a
ne provalnici.
Ovo sto se desilo je automatizovana reakcija borba-bijeg
koja nastaje u opasnosti. Mozak je odgovoran na njen nastanak. Sta se ustvari
desava? Da bi bolje razumjeli, zamislite macku kako izgleda kada ugleda psa!
Kada npr.cujemo ili vidimo nesto sto smatramo opasnim, odmah se aktiviraju dijelovi mozga koji
pokrecu simpaticki nervni sistem i hormone nadbubrezne zlijezde (adrenalin i
noradrenalin) sa ciljem da se tijelo pripremi na odbranu ili bijeg. To se desava
odmah, jer nema vremena za analize situacije, treba bjezati ili boriti se za
svoj zivot. Istovremeno se ista informacija prosljedjuje i u druge dijelove
mozga koji je analiziraju i povezuju sa ranijim iskustvima. Ako postoji
procjena da ne postoji opasnost onda se onaj dio mozga koji je izazvao
automatsku pripremu tijela za borbu ili bijeg, informise da nema opasnosti i da
odmah prestane lucenje hormona i djelovanje simpatickog nervnog sistema. Izluceni hormoni izazivaju ubrzavanje rada srca, povecavanje krvnog pritiska i
preraspodjelu cirkulacije u organizmu, raste i nivo glukoze ( secera) u krvi i dostava kiseonika.Sve se to desava da bi organi koji su bitnu za borbu ili
bijeg mogli bolje raditi, npr srce, mozak, misici. Dok ostali koji nisu neophodni u tom trenutku kao npr probavni
i imuni sistem , usporavaju svoj rad.
Disanje se ubrzava da bi se obezbijedilo vise kiseonika
za rad organa. Medjutim zbog ubrzanog disanja, koje se naziva hiperventilacija, i
pored ukupnog veceg unosa kiseonika u pluca, dostava kiseonika organima bude
manja, a izbaci se i previse ugljicnog
dioksida. Zbog toga se pojave tegobe u vidu
glavobolje, vrtoglavice, omaglice, osjecaja nedostatka zraka, preznojavanje, trnjenje u rukama i nogama,
osjecaj hladnoce. Ovakvo disanje je naporno, koriste se pojacano grudni misici
i pomocni misici za disanje.Zato se moze javiti osjecaj boli i stezanja u
grudima. Osoba osjeca toplotu u tijelu, ali su joj ruke hladne, preznojena je, osjeca se umorno i iscrpljeno.
Ako ovakvo stanje kada osoba dise previse brzo ili
previse duboko potraje, tegobe se pojacavaju i javlja se jos jaca vrtoglavica, cesto pracena mucninom, nemogucnoscu da se slobodno
dise, jakim stezanjem ili ostrim bolom u grudima. Moze postojati osjecaj
oduzetosti misica u razlicitim dijelovima tela. Osjecanje straha se
pojacava i osoba misli da se desava ili ce se desiti nesto strasno.
Ovakve
reakcije se mogu javiti i kod realne opasnosti, ali i kada se opasna
situacija zamislja i kada pogresno protumacimo da je nesto opasno.
Obzirom da se disanje zbog djelovanja
hormona i simpatickog sistema ubrzava i predstavlja kljucni momenat za
smanjenje dotoka kiseonika u organe i time za pojavu fizickih tegoba, slijede preporuke kako usporiti disanje u stresnoj situaciji, tj ako imate napad panike.
Neka vas ne zbuni to sto kazem uspori. To uspori ustvari znaci vracanje frekvencije disanja na normalni nivo, nivo koji je dovoljan za adekvatan rad organa. Pomislicete mozda ovako: "ako brze disem, vise cu i udahnuti i imati kiseonika, to je onda bolje. Ili ako budem polako disao imacu manje kisonika, a to nije dobro." Kao sto je prethodno objasnjeno, to nije tako. I jos da napomenem da ovdje pricamo o zaustavljanju panicnog napada koji je nastao zbog UMISLJENE opasnosti, tj, opasnosti koja ne postoji.
Ako primijetite prve znakove panicnog napada pokusajte sa sljedecim:
- Odmah prekinite aktivnost koju radite, sjedite ili se naslonite na nesto. Ako se to desava u prisustvu drugih, mozete izaci uz izvinjenje , ali se poslije obavezno morate vratiti na isto mjesto.
- Odmah prekinite disanje i izbrojte do 10.
- Kada izbrojite do 10 lagano izdahnite. Obavezno disite na nos.
- Potom treba da nastavite da disete sporo, ali ne duboko i bez naglih udisaja u ciklusima od po 6 sekundi, tj 3 sekunde traje udisaj, a potom 3 sekunde izdisaj. Ako ovako disete brzina disanje ce biti 10, sto je nesto usporenije od normalne frekvencije disanja kod odraslih.
- Poslije svake minute, tj 10 udisaja i izdisaja, opet pauzirajte disanje 10 sekundi, a potom naporavite jos 2 ovakva ciklusa disanja , tako da ukuno trjanje vjezbe disanja traje oko 3-4 minuta.
- Ako ovu tehniku usporavanja disanja primijenite odmah kod prvih znakova hiperventilacije mozete sprijeciti napad panike.
- Potrebno je da redovno uvjezbavate ovu tehniku, najmanje 4 x dnevno. To ce vam pomoci da automatizujete ovu tehniku usporavanja disanja i da je primjenjujete u razlicitim situacijama kada ste pod stresom ili u kojima bi moglo doci do napada panike.
- Dobro je i voditi evidenciju o vjezbanju. Svakog dana u isto vrijeme vjezbajte, 4x dnevno i evidentirajte ucestalost disanje prije vjezbe i poslije vjezbe.
Postoje preporuke i za druge nacine
disanja, npr po formuli 4x4 , tj brojati do 4 tokom svake faze disanja (udisaj, pauza, izdisaj, pauza). To se radi ovako: brojiti do 4 tokom udisaja,
zatim pauza brojiti do 4, izdisaj izbrojati do 4, opet pauza brojati do 4 i
tako nekoliko ciklusa dok ne osjetite da ste opusteni.
Druga vjezba za disanje u napadu panike je
disanje u kesu od papira. Znaci, treba
da udahnete zrak koji ste izdahnuli. U njemu se nalazi povisena koncentracija
ugljicnog dioksida, cime se regulise njegov nivo u krvi i smanjuju se togobe.
Ova tehnika nije najpovoljnija za primjenu
ukoliko se nalazite medju drugim ljudima, ali je prilicno efikasna.
I jos pitanje za kraj. Da li je savjet sa pocetka teksta "disi duboko" koristan. Sta bi vi rekli osobi koja ima napad panike.
Nema komentara:
Objavi komentar