STA JA TO RADIM OD SVOG ZIVOTA? - depresiji sam dala 10 godina zivota

kategorija:PRICE NADE

Moja sestricina je imala diplomski rad na temu Zlostavljanja zena na Kosovu i Metohiji. Interesantno je to da sam se u njenom diplomskom prepoznala. Rekla mi je da sam odlican primjer za nefizicko zlostavljanje. Zlostavljanje u porodici se zanemaruje,  masa ljudi se okrece ka fizickom zlostavljanju, a na mentalno, emocionalno i finansijsko zlostavljanje se ne obraca paznja.

Moje misli nekada previse lutaju, a ruke ne mogu to da proprate, pa ponekad kada pisem ostanem i nedorecena.  Ali i pored toga ispricacu vam svoju pricu u nadi da ce nekome pomoci.

Rodjena sam u Pristini, imam stariju sestru i mladjeg brata. Rasla sam u jednoj lepoj porodici gde je bilo postovanja i ljubavi. Vaspitavani smo lepo iako smo imali neko burno detinjstvo, jer su cesti politicki potresi bili citavo vreme naseg odrastanja i mladosti. U kuci je bila sloga. Rodjena sam kao vragolasto dete, nestasnog duha sa viskom energije koju sam mogla da utrosim samo ukoliko bih bila u pokretu, pa sam zbog toga i izabrala profesiju koja ce me trositi. Sve u svemu bilo je lepo. Uostalom i detinjstvo i mladost su lepi sami po sebi. Prezivela se teska inflacija, ali sam naucena da se snalazim u svakakvim situacijama. Bila sam osoba borbenog duha, uporna, vredna, promucurna, snalazljiva, inteligentna i naravno vecito nasmejana. Osmeh je bio moj zastitni znak na jednom pegavom i ne preterano lepom licu. (Bar su mi to govorili, a ja sam tada verovala drugima, a ne sebi hahaha).
Odrastala sam u jednom patrijahalnom drustvu gde su se devojke rano udavale, pa cak medju njima i moja sestra sa 18 god. Naravno ja sam bila uvek drugacija i prosto su me (tihom nekom tehnikom prisilili) da se i ja udam ,,cak " u 25-toj,  jer sam vec bila „baba devojka”. Udala sam se za svog druga koga sam poznavala kao druga, a ne kao muskarca i od tada pocinje neko moje zarobljavanje. Do duse ja sam brak preozbiljno shvatala kao da ti neko stavlja lanac oko vrata, pa ti se radijus kretanja ogranicava.
Ubrzo sam rodila decu, njih dvoje sa samo godinom razlike, nemiri na Kosovu se pojacali, smrt mog dragog oca i gubitak jedine osobe na svetu koja me je u potpunosti razumela. Ja i moj otac smo umeli siti da se napricamo ocima. Jednostavno je umeo da cita sve sto ti je na dusi. Rat, raseljavanje, neprihvatanje ljudi iz okoline u kojoj smo dosli sve je to rezultiralo potiskivanjem mojih pravih osecanja. Osmeh moj adut je poceo da bledi.

Pocela su cesta kocenja zbog diskus hernije u krsnom delu kicme, koksatroza kukova , problemi sa bubrezima, venama, vrtoglavice, lose spavanje, upala zucnih puteva, problemi sa jajnicima, poremecaj metabolizma zbog silnih koktel inekcija koje sam primala svakih 15 dana zbog ukocenosti. To nekretanje je rezultiralo i viskom kilograma.
Tada sam dobro upoznala sta je depresija. Njoj sam dala 10 god svog zivota. Samosazaljevanje, samokaznjavanje, dopustanje da me svako srozava, pa tako i muz. Zdravstveni problemi deteta i moji su me naterali da se duboko zamislim i postavim pitanje: ,, Sta ja to radim od svog zivota? "
Drugi povod i pokretac promjene koju sam napravila je bila moja poseta centru za mentalno obolele osobe.Otisla sam sa sestrom koja je bila u posetu svojim sticenicima i posto ja nisam znala razliku izmedju obolelih i rodjenih sa mentalnim poremecajima ona mi je objasnila. Paznju mi je privukao covek koji je sacuvao fond reci i moglo se nazreti da je to skolovan covek i zaista je bio bivsi profesor. Pitala sam zasto je on tu, receno je da ga je zena varala i on to nije podneo. Zavrsio je u toj ustanovi, deca su ga zaboravila i povremeno ga je obilazio samo brat. Druga sticenica isti problem.Isto zaboravljena od porodice.
Zapitala sam se na sta mi onda ,,normalni" zapravo kukamo i kukumacemo. Da li zaista nemamo nista ili smo toliko okrenuti samoljublju?
Pomislila sam na to da dok sam bila bolesna krala sam detinjstvo svojoj deci koji su morali da brinu o meni. Onda sam odlucila da budem jaka i zbog sebe i zbog njih.
Dok sam bolovala pravi prijatelji su ostali a drugi su izgubili mene.

Krenula sam na psihoterapiju i tada mi je terapeut rekla ,,da pokusam da te ne razvedemo" . Ja sam se nasmejala i rekla da je moj brak sasvim u redu, da ja volim svog muza. I to je istina, a on je voleo sebe, samo sto sam ja gledala drugacijim ocima, ocima zaljubljene zene. Posle godinu i po dana ja sam ojacala, pocela sam da  se menjam.
Vratila se svojoj ljubavi - sportu, krenula na predavanja i upoznala koucing. Shvatila napokon da mi niko nista ne moze ako to ja ne dopustim. Moj fizicki izgled se promenio, moj stav, moje razmisljanje, osmeh se vratio i pocela sam da sijam. To moje isijavanje je primetila okolina, a i muz . Svi su mislili da sam se zaljubila. Stvarno i  jesam, ali u sebe.

Najteze je doneti odluku, a ja sam donela da se zaljubim u sebe i da napokon sebe zavolim onakvu kakva jesam sa svim mojim manama i vrlinama.To moje sazrevanje i zaljubljivanje u sebe samu rezultiralo je da je muz postajao nesiguran, besan, uvrede na moj racun su se nizale, poceo je da pije sve vise i vise, da se udaljava od porodice mene i dece. Samo to moje isijavanje i ozdravljenje je usledilo. Sa fitnesom sam ojacala misice ledja pa nema vise kocenja, nema bolova u zglobovima, bubrezi funkcionisu odlicno, spavam kao beba, menstrualni ciklus je u ravnotezi. Mogu reci da sa svojih 45 god ne pijem nikakve lekove koje mnoge moje vrsnjakinje koriste.
Moje ozdravljenje je uticalo i na moju cerku cije hormone drzimo na normali, pa nas njena doktorka pita kako posle 10 god uspevamo da hormone drzimo na normali. Odgovorila sam da eliminisemo stres, jer je stres krivac za sve.
 
Sto se tice braka moram doneti jos jednu veliku odluku koja je na meni, a to je da se raskine . Nekada sam na to gledala kao strasni dogadjaj, jer opet domace vaspitanje igra veliku ulogu, po kome je razvedena zena manje vredna od udata. Naravno to je zabluda.

Sada mogu reci da zivim jedan ispunjen zivot, sama sam odgovorna za sve dace i nedace , nikoga ne okrivljujem i nikome zasluge ne prepisujem osim sebi.
 
Nadam se da sam ovom svojom pricom nekome pomogla. Mada licno mislim da bi se sve shvatilo treba napisati roman, a opet svaciji zivot je roman.

 








Autor: Malinka Grujic





..................................................................................................................................................................
e-mail:moja_saveta@yahoo.com
skype:doktor SOS
...................................................................................................................................................................

 

Nema komentara:

Objavi komentar

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...